I. ŽIDOVSKO ODBACIVANJE ISUSA
a) ŽIDOVSKO NEGIRANJE DA JE ISUS BIO MESIJA
1. Isus nikad nije bio pomazan svetim uljem za Mesiju od strane nekog proroka ili velikog svećenika
Treba reći da je svaki izraelski ili judejski kralj bio Pomazanik, Mesija, kojeg je svetim uljem pomazao neki prorok ili veliki svećenik u ritualu pomazanja tj. ustoličenja za kralja. Prema Ps. 2:7 znamo da je na dan kad je prijestolonasljednik postao Pomazanik tj. Mesija, da je on tada automatski postao i Božji sin. U Bibliji su tako David (Ps. 89:27) i Solomon (2 Sam. 7:14) navedeni kao Božji Sinovi u značenju: Božji Sin = Pomazank, Mesija, kralj.
Međutim, znamo da nijedan prorok ili veliki svećenik Isusa nije pomazao za Mesiju, kralja, te da Isus nije postao kralj i Božji Sin na gore opisan način. Zapravo, prema evanđeljima nitko ga nikad nije pomazao svetim uljem za Mesiju, Pomazanika, kralja, niti je on imao kraljevstvo na zemlji, niti je pretendirao na takvo kraljevstvo.
Također, Židovi nisu priznavali Isusovo pomazanje Duhom u obliku goluba nakon krštenja na rijeci Jordan, nego štoviše, uopće to nisu razmatrali kao kredibilitetni događaj za Isusovo pomazanje za Mesiju.
Zbog toga su Židovi od početka smatrali i još danas smatraju da Isus nije bio Pomazanik, Mesija, već bespravni uzurpator koji je počinio bogohuljenje prikazujući se da je Mesija tj. Sin Božji.
2. Židovi nisu priznavali Isusa za Mesiju i željeli su ga ubiti i prije njegovog suđenja pred članovima Sanhedrina
▪ ”Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao svojim Ocem (kao Mesija), izjednačujući sebe s Bogom”. (Iv. 5:15).
▪ ”Nakon toga Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su ga Židovi nastojali ubiti”. (Iv. 7:1).
▪ ”Rekoše tada neki Jeruzalemci: “Nije li to onaj koga traže da ga ubiju? A evo, posve otvoreno govori i ništa mu ne kažu. Da nisu možda i glavari doista upoznali da je on Mesija? Ali za njega znamo odakle je, a kad Mesija dođe, nitko neće znati odakle je!” (Iv. 7:25-27).
▪ ”Tako su odgovorili njegovi roditelji (tj. roditelji od slijepca kojemu je Isus povratio vid) jer su se bojali Židova. Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji bi Isusa priznao za Mesiju. Zbog toga rekoše njegovi roditelji: “Punoljetan je, njega pitajte!” (Iv. 9:22-23).
▪ ”Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini (uskrisio je Lazara), povjerovaše u nj. A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini. Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Veliko vijeće. Govorili su: “Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj (da je on Mesija) pa će doći Rimljani i uništiti nam Hram i narod!” A jedan od njih – Kajfa, veliki svećenik one godine – reče im: “Vi ništa ne znate. I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!”
To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. Toga dana dakle odluče da ga ubiju.” (Iv. 11:45-53).
3. Članovi Sanhedrina smatrali su prema Zakonu, da Isus zbog hule zavređuje smrt kamenovanjem
Članovi Sanhedrina prilikom suđenja Isusu smatrali da je to bila hula kad je na upit velikog svećenika Kajfe “Da li si ti Mesija (Krist), Sin Blagoslovljenoga? (tj. Božji sin)“, Isus odgovorio: “Ja jesam!”, te da zbog toga zavređuje smrt kamenovanjem (Mt. 14:61-64).
Tu su optužbu oni ponovili pred Pilatom: “Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim.” (Iv. 19:7).
Praviti se Sinom Božjim tj. Mesijom, kraljem bez pomazanja svetim uljem od strane nekog proroka ili velikog svećenika, bilo je bogohuljenje prema Levitskom zakoniku: ”tko izgovori hulu na ime Jahvino neka se smakne – neka ga sva zajednica kamenuje; bio stranac ili domorodac, ako pohuli ime Jahvino, mora umrijeti” (Lz. 24:16).
Međutim, kako zbog ”dekreta zle vlade Rima” (tj. dekreta Poncija Pilata) članovi Sanhedrina nisu smjeli dosuditi smrtnu kaznu rabinu (Traktat Abodah Zara, Iv. 18:31.), poslali su Rabbi Isusa Pilatu pod drugom optužbom: da ”zavodi naš narod i brani davati caru porez te za sebe tvrdi da je Krist, kralj” (Lk. 23:1), i da “buni narod naučavajući po svoj Judeji, počevši od Galileje pa dovde!” (Lk. 23:), tj. optužili su ga za pobunu protiv Rimskog Carstva, za što je prema rimskom zakoniku bila predviđena kazna smrti razapinjanjem na križ. Dakle, poslali su ga Pilatu pod drugom optužbom kako bi ga Rimljani osudili i pogubili, kad ga već nisu smjeli oni.
Prethodno smo razmatrali da je Isus stekao titulu Rabbi. Ovakva odluka Sanhedrina da ga zbog ”dekreta zle vlade Rima” oni ne osude, iako su smatrali da je prema Zakonu zavredio smrt, samo je dodatna potvrda da je Isus bio rabin.
4. Neki su u Izraelu prihvatili Isusovu tvrdnju da je on Mesija, a drugi nisu
Međutim, neki u Izraelu prihvatili su Isusovu tvrdnju da je on Mesija, a drugi ne, očekujući da pravi Mesija tek treba doći i vratiti izgubljene ovce u Izrael. Takvo je stanje prouzrokovalo kontroverzu u Izraelu koju je želio razjasniti Jonathan b. Uziel, ali mu je, prema Talmudu, glas s neba zabranio da protumači Hagiografiju prema kojoj se moglo saznati vrijeme Mesijinog dolaska.
5. Isus je bio ocrnjen u djelima Toledot Ješu, Contra Celsum i Talmud
Isus je bio ocrnjen u djelima Toledot Ješu i Contra Celsum, a prema Talmudu, Isus Nazaren bio je zavodnik koji je naveo je Izrael na otpadništvo, da je prakticirao vračanje i odveo Izrael ukrivo, dok se zbog njegovog sramoćenja (pod imenom Bar Kamza), Bog založio za njega te je uništio Jeruzalem i svoj Hram, zbog čega je Isus zavredio da bude kažnjen u paklu (geheni), zajedno s Titom i Ballamom.
6. Maimonidesovo negiranje da je Isus bio Mesija te da je prouzrokovao ubijanje Izraelaca mačem, raspršivanje njihovog ostatka, te njihovo ponižavanje i promjenu Tore
Maimonides je napisao da je ” Isus Nazaren (Ješua HaNotzri) tvrdio da je on Pomazanik (Krist) i bio osuđen na smrt osudom suda … Može li biti veći kamen spoticanja od tog (Isusa)? Jer svi su proroci rekli da će Pomazanik osloboditi Izrael i okupiti njihove prognanike te ih ojačati u ispunjavanju Tore, dok je ovaj prouzrokovao ubijanje Izraelaca mačem i raspršivanje njihovog ostatka, njihovo ponižavanje i promjenu Tore, te je prouzrokovao da većina svijeta pogrešno štuje drugog boga a ne Gospodina.” (Maimonides, Mishneh Torah, Hilchos Melachim 11:4, necenzurirana verzija, 1180.).
”Kombinirajući osvajanje i kontroverze zajedno, vjerovalo se da će takav postupak biti učinkovitiji u brisanju svakog traga židovske nacije i vjere. To je, dakle, rezulti-ralo svojatanjem proročanstava i utemeljivanjem nove vjere suprotne našoj Božanskoj vjeri te natjecanjem da ju je isto tako dao Bog. Time se nadalo da će to izazivati sumnju i stvoriti zbrku, jer je jedna (vjera) suprotstavljena drugoj i obadvije pretpostav-ljeno proizlaze iz Božanskog izvora, što bi vodilo do uništenja obje religije. …
Prvi koji je usvojio ovaj plan bio je Isus Nazaren, neka njegove kosti budu smrvljene u prašinu. … On je naveo ljude da vjeruju da je on prorok poslan od Boga da razjasni zbunjenosti u Tori te da je on Mesija kojeg su predskazali svaki i svi vidioci. On je tumačio Toru i njezine zapovijedi na takav način da je to vodilo u njihovo sveukupno poništenje, u ukidanje svih njezinih zapovijedi i kršenje njezinih zabrana. Mudraci, blaženog sjećanja, budući da su postali svjesni njegovih planova prije nego što se njegov ugled raširio među našim ljudima, odmjerili su prikladnu kaznu za njega.
Daniel je već aludirao na njega kad je predskazao pad zloga i heretika među Židovima, koji će nastojati uništiti zakon, prisvajajući proročanstvo za sebe, tvoreći prividnosti u čuda i tvrdeći da je on Mesija ….
… Vi znate da notzrim (nazareni, kršćani) pogrešno pripisuju čudesne moći Isusu Nazarenu (Ješua HaNotzri), neka mu kosti budu smrvljene u prašinu, kao što su uskrsnuće od mrtvih i ostala čuda. Čak ako bismo ih zbog argumenta priznali, ne bismo trebali, zaključujući pomoću njih, biti uvjereni da Isus je Mesija. Jer mi možemo donijeti tisuću ili otprilike toliko dokaza iz Pisma da to nije tako čak niti s njihove točke gledišta. Doista, hoće li (zaista) netko svojatati taj položaj za sebe, osim ako ne želi da načini od sebe predmet općeg ismijavanja?” (Halkin, Abraham S., ed., and Cohen, Boaz, trans. Moses Maimonides’ Epistle to Yemen: The Arabic Original and the Three Hebrew Versions, American Academy for Jewish Research, 1952, pp. iii-iv).